Zorislav Vidaković
ŠOKAČKI DIVANI
srpanj, 2010.
170 str., meki uvez s klapnama
ISBN 9537-7746-00-1
O knjizi
Šokački divani, nova knjiga pripovijedaka pučkoga pisca Zorislava Vidakovića doista je napisana u „pučkom stilu“ i na „pučkom jeziku“. Pisana je šokačkim, podravskim dijalektom koji se u znanstvenoj literaturi obično zove podravski poddijalekt slavonskoga dijalekta. Temelj je u ovoj knjizi toga poddijalekta mjesni govor Brođanaca. Knjiga je pisana arhaičnom štokavštinom koja brzo nestaje, pa nije čudo što i sam autor ponekad nije siguran kako bi to valjalo napisati „šokački“, odnosno, kako bi se to u njegovu mjestu doista reklo premda samouvjereno tvrdi kako „još uvek Bog’ fala zna divanit“. Svjestan prolaznosti svojega zavičajnoga izričaja, odlučio je potražiti savjet „jezične stručnjakinje» «nene Evice čiča Marina Luksina (Laletova)“ za koju tvrdi da „zna divanit još bolje od mene“.
Autor Zorislav Vidaković u uvodu tvrdi da knjigu pripovjedaka Šokački divani čine „anegdote doživljene u ovim krajevima ili pak izmišljene, naravno kroz prepričavanje izmijenjene, dotjerane“ i povezane u nekoliko likova. U uvodu govori da je htio napisati duhovite anegdote koje su se događale u jednom malom šokačkom selu. Pretpostavljamo da je riječ o zbirci autorovih sjećanja, sadržajno dotjeranih i ispričanih izvornim brođanačkim govorom. Navest ću nekoliko naslova iz ove zbirke, a iz naslova se lako mogu iščitati teme pripovijedaka: Selo moje, Ošoj’ dedo, Treba nakosit raži za vuža, Pletenje vuža, Otac i sin, Rakijski sati, Prosidba, Spavaća soba, Mara divan’ s Marcom, Apo tuva po dvoru, Mara se zamislila…
Vjerodostojnosti priča pridonosi zavičajni idiom šokačkoga sela. Sve je u pričama Zorislava Vidakovića autentično: i imena, i jezik i narodne izrjeke, narodna frazeologija, domaća imena, često hipokoristična, gramatički sustav slavonskoga dijalekta. Upravo jezikom, upravo dijalektom Zorislav Vidaković postiže ne samo uvjerljivost pripovijedanja, nego i neku blagu melankoliju pa i kroz humor mi zapravo s dobrohotnosti gledamo i na svoje davno prohujalo djetinjstvo.
(Iz recenzije) Pr.dr.sc Ljiljana Kolenić