Autori

A

Novinar i publicist, rođen 1936. u Zagrebu, gdje i danas živi. Profesionalnim radom započeo kao gimnazijalac, ostavši trajno opredijeljen za rad u slobodnoj profesiji. Autor feljtona i magazinskih priloga u nizu novina i revija (300 čuda, Otkrića, Vjesnik u srijedu, Globus, Vjesnikova revija, Arena, Vikend, revija Fokus, Večernji list, Jutarnji list, hrvatsko izdanje National Geographica i drugo).

Od 1958. do 1966. surađuje u Plavom vjesniku (sudjelovao u radu redakcijskog kolegija, pisao reportaže, popularno-znanstvene članke, feljtonske serije i scenarije stripova, uređivao rubrike “Plavi reporteri javljaju”, “Sastanak na šestoj”, “Šampioni stripa” i dr.). Povremeno surađuje i u drugim izdanjima za djecu i mlade (u Modroj lasti pokreće i od 1969. do 1979. godine vodi rubriku „Sastanak s Lastanom“, urednik stripa i autor popularno-znanstvenih prikaza u ZOV-u, sudjeluje u pokretanju više izviđačkih listova, nedjeljnog Zabavnika Jutarnjeg lista i dr.). Autor putopisnih reportaža iz Hrvatske i raznih zemalja Europe, Sjeverne i Južne Amerike, Azije, Afrike (Plavi vjesnik, Vikend, Večernji list, Jutarnji list i dr.). između 1967. i 1986. godine po vlastitim scenarijima realizirao četrdesetak dokumentarno-reportažnih emisija (uglavnom filmskih) u programu za djecu HTV-a te nekoliko u obrazovnom i dokumentarnom programu.

Napisao tridesetak scenarija za stripove Maurovića, Bekera, Dovnikovića, Delača, Svirčića, Bednjanca, Radilovića, Srezovića, Lordanića, Bešlića, te za nekoliko foto-stripova. Brojnim napisima o stripu pridonio popularizaciji i afirmaciji medija kao značajnog segmenta popularne kulture. O stripu je pisao još u vrijeme kada to nitko u nas nije činio. Priredio prvu izložbu stripa u nas, te više predavanja o stripu, autor nekoliko filmskih portreta autora stripa (Radilović, Bednjanec, Reisinger) u TV programu za djecu. Prevodio stripove s engleskog. Povremeni suradnik časopisa za strip Kvadrat. Opširnim informativno-analitičkim predgovorima popratio više albumskih izdanja stripova hrvatskih autora starije generacije.

Autor priručnika Izviđač u prirodi (1975., osam ponovljenih izdanja), magazinske edicije Katastrofe – događaji koji su uzbudili svijet (1991., izbor dokumentarnih reportaža iz serije Zaboravljene senzacije koje je godinama objavljivao u Vikendu, te više tekstova u školskim udžbenicima i enciklopedijskim izdanjima (Hrvatska enciklopedija, Tko je tko u NDH, Hrvatski leksikon). Tekstove je često potpisivao pseudonimom, najčešće A. Rudi te šifrom (A). Zadnjih godina bio je aktivan u zagrebačkoj udruzi prijatelja stripa Stripforum, te je za njihovo izdanje Strip revija napisao nekoliko izvrsnih tekstova u kojima se dokazao kao veliki poznavatelj povijesti hrvatskog stripa. Posljednja knjiga na kojoj je radio i realizirao je zajedno s Mladenom Novakovićem izvanredno je pripremljena monografija Kad je strip bio mlad.

Midhat Ajanović Ajan je pisac, profesor filma, filmski autor i karikaturist, rođen u Sarajevu 1959. Diplomirao je novinarstvo u Sarajevu i učio animaciju u Zagreb filmu. Od 1994. živi u Göteborgu (Švedska), gdje je doktorirao s filmološkom tezom.

Predaje estetiku filma i animacije pri Sveučilistu West u Trollhättanu. Objavio je više knjiga raznih žanrova i na nekoliko jezika – osm romana te više djela iz povijesti i teorije animiranoga filma.

Za svoj rad nagrađivan je na uglednim književnim i filmskim manifestacijama i izložbama diljem svijeta. Između ostaloga, dobio je i posebno priznanje za doprinos u proučavanju animacije koju dodjeljuje zagrebački Animafest.

2010. godine na Međunarodnom sajmu knjige u Göteborgu za roman “Portret nacrtan ugljenom i kišom” dobiva Klas de Wilderovu nagradu koja se dodjeljuje najboljem švedskom piscu useljeničkog podrijetla.

B

Stjepan Bartolić-Štef rođen je 1967. u Zagrebu, gdje 1986. završava Školu za primijenjenu umjetnost, odjel grafike. Član je Hrvatskog društva filmskih djelatnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Animacijom se profesionalno bavi od 1988. godine. Kao animator radio je na dugometražnim filmovima “Čarobnjakov šešir” i “Šegrt Hlapić” (Croatia film), te “Malim letećim medvjedićima” (Zagreb film). U sklopu projekta “1991” režirao je i animirao 4 jednominutna filma, “Žohari”, “Slobodna Hrvatska”, “Pero” i “Ne ljuti se čovječe” (Zagreb film).

Režirao je i animirao niz kratkometražnih animiranih filmova, špice za dječji program HTV-a, a 1994. autor je špice za Svjetski festival animiranog filma u Zagrebu. Ilustrirao je dvadesetak romana za djecu i mlade (Petar Pan J. M. Barriea, Vlak u snijegu Mate Lovraka, Šegrt Hlapić Ivane Brlić-Mažuranić, Knjige lažu! i Žuta minuta Darka Macana, Zaljubljen do ušiju Mire Gavrana, te nekoliko knjiga Hrvoja Kovačevića, Silvije Šesto, Sanje Polak…), Nagrade za ilustraciju dobio je 1996.godine na vinkovačkom Salonu stripa, te 2003. nagradu SFERE.

Stripom se bavi od 1986. godine. Objavljivao je u “Poletu”, “Studentskom listu”, “Maxi strip magazinu”, “Patku”, “Plavom zabavniku”, “Večernjem listu”, “Playboyu”, te u dječjim časopisima u kojima niz godina objavljuje serijale stripa za djecu. U časopisu “Zvrk” serijal “Komarac” (scenarist Darko Macan) izlazio je devet godina, a u “Modroj lasti” strip “Gluhe laste” kontinuirano izlazi 26 godina.

Sa Darkom Macanom suautor je dva strip albuma, “Komarac: Prop’o plan” i “Dick Long: Slučajevi”.

C

Miroslav Cmuk (Varaždin, 1983.), profesor hrvatskoga jezika i književnosti, diplomirani knjižničar. Tekstove o književnosti, glazbi, filmovima i stripovima pisao je za časopise (Tema, Hrvatski filmski ljetopis, Kvadrat, Zarez, Brickzine…) i portale (stripovi.com, Magazin Gradske knjižnice Rijeka…). Do sada je objavio sljedeće knjige: Stripizam, Zvučna čitanka, Lektirizam, Zagorland. Autor je i slikovnica: Knjiški vampir, Ljubav na drugi pogled, Strašni Piki i strašljivi Riki te Zimogrozni zrikavac Zrinko.


Dalibor Cvetković – Dado rođeni je Bizovčanin ( Cret Bizovački), druga generacija useljenika iz
Turopolja 30-ih godina 20-og stoljeća. Dragovoljac Domovinskog rata, pripadnik ZNG-a, a kasnije 107.
i 106. brigade Hrvatske vojske sve do teškog ranjavanja prilikom zrakoplovnog raketiranja Bizovca
7.11.1991.
Uz talent za sport, ples i glumu, vrlo rano otkriva talent za pisanje pišući za školske novine OŠ
„Bratoljuba Kljaića“ u Bizovcu kao član novinarske skupine. Već duže vrijeme piše i člankea raznih
sadržaja za bizovački časopis Matko. Najzapaženije literarne uspjehe ostvaruje na polju poezije i
pjesništva. Pregršt pjesama se uglazbljenih u pop, rock i tamburaškim formama može se čuti na
krugovalnim postajama i vidjeti na YouTube-u. „Najvrćeniji“ su valpovački rock sastav Mentalna
Higijena ( Kad se svijetla ugase, Vrijeme je na našoj strani, Tko visoko leti..), osječki LEGE ( Nije sve u
lovi…, Soba bez sna..) i imotski Soundset ( Božić bez tebe ). Većina tih pjesama je i u zbirci pjesama
AVATAR, objavljenoj 2014. u izdanju ogranka MH Bizovac. Glumeći u raznoraznim prigodama za
dječju igraonicu Moltonko iz Osijeka, a kao član bizovačke amaterske kazališne družine Hoću-Mogu,
pojavljuje se i kao koautor mnogih igrokaza. Trenutno radi na zbirci pjesama koja bi svojim formatom
razbila mit kako pjesme na engleskom jeziku bolje zvuče nego na hrvatskom i na svom prvom
proznom uratku većem od formata eseja, zadaćnice ili članka u novinama.

Č

Tomislav Čegir rođen je u Zagrebu 1970. godine. Diplomirao je povijest i povijest umjetnosti. Trenutno je zaposlen kao profesor povijesti u Osnovnoj školi Jakovlje.
Od 1994. godine nadalje djeluje kao filmski i strip kritičar te esejist u tisku, na radiju i televiziji. Povremeno objavljuje i tekstove o umjetnosti i glazbi te redovito vodi filmske tribine.
Kritike i eseje objavljivao je u novinama i časopisima: Heroina Nova, Kvadrat, Hrvatsko slovo, Panorama, Hrvatski filmski ljetopis, Vijenac, Patina…
2009. S Joškom Marušićem i Tomislavom Šakićem je koautor knjige Hrvatski filmski redatelji koja izlazi u izdanju Hrvatskog društva filmskih kritičara.
2009. je dobitnik nagrade Vladimir Vuković za filmsku kritiku
2012. godine izlazi mu knjiga Filmski prostori: Hrvatske rekonstrukcije američkoga žanrovskog filma u izdanju Hrvatskog društva filmskih kritičara.
Od 2017. autor u emisiji Filmomanija HR 3
2018. izlazi mu knjiga Otkrivanje stripa u izdanju Vedis d.o.o., Zagreb
2018. objavljena mu je knjiga eseja Filmski osvrti, Matica hrvatska, Zagreb

Ć

Alem Ćurin (1953. – 2020.), bi je autor stripova, ilustrator, grafički dizajner, pisac. Premda je sekvencijalno pripovijedanje oduvijek bila njegova najveća strast, i premda je već 1981. godine nagrađen na prestižnom festivalu u Montrealu, stripom se nije dospio baviti u mjeri koja bi njega zadovoljila.
Kao ilustrator Profila, Feral Tribunea je izgradio impresivan opus i reputaciju najosebujnijeg grafičkog ilustratora tuđih tekstova. Goovrimo li pak o tekstovima s Ćurinovim potpisom, najtoplije treba preporučiti Egostripera, knjigu kojha je u isti mah i posveta klsičnim djelima devete umjetnosti i neka vrsta emocionalnog stripteasea.

D

Radovan Domagoj Devlić (1950. – 2000.), jedan je od najznačajnijih hrvatskih suvremenih strip autora. Karijeru započinje kao crtač fazer u Zagreb filmu na filmu Dnevnik Nedeljka Dragića. Animacijom se bavi u Zagreb filmu punih sedam godina. Strip karijeru započinje povijesnim serijalom Hrvatska u 16. i 17. stoljeću 1973. godine u Smibu. Početkom osamdesetih zajedno sa Zimonićem, Ilićem, Kordejom, Marušićem, Kuncom, Skozretom… osniva strip grupu Novi kvadrat. Posebno se istakao svojim popularnim serijalom Huljice koji je godinama objavljivan u reviji Studio te nastavljen u Poletu i drugim tiskovinama. Višestruko je nagrađivan: 1981. godine, prvom nagradom Sfere za SF strip; 1984., prva nagrada za Huljice na Salonu stripa u Vinkovcima; 1985. Grand – prix lista Polet za strip Machu Picchu;1989. prva nagrada Sfere za SF priču; 1993. a nagrada za realistični strip Strossmayer. Devlićevim i moglo bi se reći životnim djelom smatra se serijal Machu Picchu. Treba istaknuti još i ratnu priču iz domovinskog rata (Kaciga), serijal KAJ²O po scenariju Tahira Mujičića, Korzo Zagreb po scenariju Hrvoja Hitreca. Za Kršćansku sadašnjost, po scenariju Dubravka Horvatića, nacrtao je zajedno s Igorom Kordejom strip Ćiril i Metod. 1995. objavljuje povijesni strip pod nazivom Varaždin. Izuzetna je njegova strip obrada Šenoinog Zlatarevog zlata, objavljivana u Večernjem listu. Pred kraj života radi na dva izuzetna djela, serijal Hermann Gotesberg, te Taltosh za francuskog izdavača Glenat. Bavio se vrlo uspješno i ilustriranjem knjiga i slikovnica tematski vezanim za nacionalnu povijest ( Bijeli klaun, Grički top, Biser voda s Manduševca, Tomislav i Adrijana, Priče iz Držića…). Uspješan je bio i u književnom radu. 1981. godine nagrađen je nagradom društva Sfera za najbolju SF pripovijetku. Dragovoljac je domovinskog rata i autor ratne proze (Štraseri). 1995. godine se vraća animaciji i realizira kratki animirani film pod nazivom Krvavi most. Za ratna zbivanja veže ga također i roman Kavalkada Negra, na žalost do danas još neobjavljen. Također je bio i urednik zabavnog tjednika Plavi zabavnik. Zadnjih se godina bavio crtanim rekonstrukcijama starih hrvatskih gradova. 2001. godine, posthumno je nagrađen nagradom Grigor Vitez za ilustracije knjige Božidara Prosenaka Priča o kravati.

Đ

E

Ivan Erić rođen je 1978. godine u Osijeku. Živi i radi u Bizovcu. Osnovnu školu pohađao je u Bizovcu, a srednju školu u Osijeku. Poslije odsluženog vojnog roka 2000. godine ostaje raditi na obiteljskom imanju i baviti se poljoprivredom. Poeziju počinje pisati 1993. godine, uglavnom samozatajno, nikom ne pokazujući piše samo za sebe. U proljeće 2013. godine u časopisu Matko objavljena mu je prva pjesma pod naslovom „Mirisala trešnja rana“. Nakon njenog objavljivanja redovno objavljuje u istom časopisu sve do danas. 2015. godine objavljena mu je prva zbirka poezije pod naslovom „Kad jednom ispružiš ruke.“ Poeziju objavljuje na Internetu te na Facebooku. „Torba mojih snova“ druga mu je objavljena knjiga.

Željko Erić rođen je 1956. godine u Bizovcu. Pisati počinje vrlo rano, a već u osnovnoj školi objavljuje svoju prvu pripovijetku u časopisu Veritas. Nakon toga tekstove i pripovijetke objavljeje u raznim novinama i časopisima ali uglavnom pod pseudonimom.
Prva zbirka pripovijedaka Kod klena izlazi mu 2005. godine u izdanju Ogranka Matice hrvatske Bizovac. Jedan je od inicijatora pokretanja časopisa Matko koji izlazi kontinuirano sve do danas. U tom časopisu redovno je objavljivao razne priloge te ukupno 35 pripovijedaka.
Njegova pripovijetka Priča o Rubiju uvrštena je u antologiju Šokačka čitanka koju su uredili Goran Rem i Helena Sablić Tomić.
Pored pripovijedaka napisao je i igrokaz Mačkov Božić koji je doživio brojne izvedbe.
2011. izašla mu je u druga knjiga pod naslovom Pripovijetke. Adventski vijenac je njegova posljednja zbirka pripovijedaka. Bio je član Matice hrvatske, dragovoljac Domovinskog rata i ratni invalid. Preminuo je 12. rujna 2021. godine.

F

Zvonimir Furtinger rođen je 1912. godine u Zagrebu. Bavio se brojnim zanimanjima. Bio je tako trgovački putnik, grobar, rudar, svirač i pjevač, kinooperater, šef reklamnog biroa pa čak i član neke egipatske mađioničarske trupe koja je krstarila po Bliskome istoku. Vojnu akademiju polazio je od 1942. do 1943. godine i bio domobranski časnik.
Jedan je od pokretača i prvih urednika Radio Sljemena 1953. godine. Tijekom šezdesetih godina pisao je scenarije za televizijske serije, a niz godina bio je urednik u dokumentarno-zabavnom programu Radio Zagreba. Surađivao je u raznim listovima i časopisima: Dnevnik, Vjesnik, Narodni list, Večernji list, Studio, Globus, Fokus, Sirius.
Svoj prvi roman, pustolovno-fantastični “Crveni duh”, napisao je 1926. godine u suradnji sa Stankom Radovanovićem. Tim romanom zapisao se među pionire znanstvene fantastike u Hrvatskoj. U naslijeđe nam je ostavio četrdesetak novela i pripovijesti, dvanaest romana, monografije o Heinrichu Schliemannu i Karlu Mayu, brojne radio-drame i velik broj eseja i feljtona. Više romana napisao je zajedno s Mladenom Bjažićem, a najviše uspjeha postigli su romanima “Zagonetni stroj profesora Kružića” (Ništa bez Božene), “Osvajač 2 se ne javlja”, “Svemirska nevjesta”, “Tajna stare opeke”, “Varamunga – tajanstveni grad”, “Lažni kurir” i “Mrtvi se vraćaju”.
Samostalno je objavio roman “Dvorac Falkenhaim” te objavio niz detektivskih romana i priča. Neke njegove priče prevedene su na francuski, poljski i češki jezik.
Rad na stripu započeo je 1954. godine napisavši scenarij za Neugebauerov strip “Neznanac iz svemira”. Nastavlja pisati scenarije za njemačkog izdavača Rolfa Kauku koje je crtao Jules Radilović. Godine 1956. započinje suradnju s Plavim vjesnikom. U tandemu s Julesom nastaju nezaboravni strip serijali Kroz minula stoljeća, Izviđačke pustolovine, Afričke pustolovine, Din Kol, Herlock Sholmes te Pavel Biri i serijal Zaviša koje je crtao Žarko Beker. Nakon ukidanja Plavca povremeno se vraća stripu. Tako su nastali, ponovno u suradnji s Julesom Radilovićem, Jaimie McPheeters putuje na istok, dvije epizode serijala Alexis Montserrat, kao i dvije dodatne epizode serijala Herlock Sholmes.
Zvonimir Furtinger nagrađen je 1982. godine nagradom Sfera za životno djelo na području znanstvene fantastike. Umro je u Zagrebu 22. studenoga 1986. godine.

G

DUŠAN GAČIĆ rođen je 1958. u Zagrebu. Nakon gimnazije diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1981.godine. Član HDLU-a. Bavi se stripom, animiranim filmom, ilustracijom, fotografijom, kombiniranim likovnim tehnikama, teorijom stripa i pedagoškim radom. Uz ilustracije knjiga i časopisa koje je objavljivao kod svih poznatijih izdavača u Hrvatskoj (u izdanjima Vjesnika, Školske knjige, Znanja, Mozaik Knjige, Abc naklade, AGM-a…), te povremenog galerijskog izlaganja likovnih radova kombiniranih tehnika na grupnim izložbama (na Salonu Mladih u Zagrebu, 1986.; Bienalu mladih u Rijeci 1987.; Likovnim jesenima u Somboru 1988; 31. Zagrebačkom salonu 1997;
Modernoj galeriji u Rijeci 1998.; Varaždinu 1999; 37. Zagrebačkom salonu 2002.), trajna preokupacija, ljubav i područje najvećeg kreativnog interesa i istraživanja, ovom je autoru bio i ostao prije svega strip. Stripove je objavljivao u “Večernjem listu”, “Vidicima”, “Mladosti”, “Patku”, “Studentskom listu”, „Studentu“, “Modroj Lasti”, “Flitu”, “Divljem oku”, “Strip reviji”, a od 1985. godine, izlagao ih je više puta i to na Salonu stripa u Vinkovcima, u Zagrebu, Beogradu, Varaždinu, Rijeci te Groningenu, Hamburgu, Solunu … Nekoliko puta nagrađivan za strip. ( “Dnevnik”, “Grad u Mraku”, “Stossmayer”.) Pokretač i izdavač strip fanzina, e-zina, časopisa “Flit”; osnivač je Multimedijalne strip grupe “Divlje oko”; jedan je od osnivača i strip udruge “Forum”.Poznatiji stripovi ovog autora su „Poezija u stripu“, “Dnevnik”, “Kuća paukova”, “Grad u mraku”, “Wall strip”, „Okus pepela“, “Na klupi”, “Bitka kod Siska”, “Stossmayer”, “Oluja u svemiru”, “Devet kapetana Morske lastavice”, “Znameniti hrvati“, “Ljubavni koraci”, “Cristobal Colon”, “Banket u Blitvi”…
Osim više manje klasičnog, uobičajnog pristupa stripu, autor u svom radu koristi različite grafičke, slikarske, kombinirane tehnike, a kroz novije radove upustio se u šire istraživanje izražajnih sredstava stripa, što je rezultiralo radovima koji ulaze i u treću dimenziju t.j.: “strip skulpturom”, “strip reljefima”, „stripom sjena“, “živim stripom”, „3D stripom“… Zanimanje za mogućnosti, ali i ulogu i značaj ovog medija u kulturi i društvu, Gačić prati i brojnim teorijskim tekstovima, manifestima, polemikama, esejima, intervjuima s drugim autorima, koje objavljuje u “Flitu”, “Kvadratu”, “Patku”, “Časopisu za metodiku hrvatskog jezika”, “Homo Volansu”, “Qurumu”, “Divljem oku” i drugima…
Interes za svaku vrstu vizualne naracije odveo je autora logično i do animiranog filma, pa je tako Gačić autor (kao scenarist, režiser, glavni crtač, animator…) i nekoliko animiranih filmova (“Cvrčak”, “Prozor na grad”, “Složeni predosjećaj”, “Cristobal Colon”); koautor eksperimentalnih filmova (“Ogledala grada”, “Ritam tijela”); suradnik na animiranim filmovima (“Greetings from Croatia”, “Davne kiše”, “Oko”). Navedena iskustva i saznanja sakupljena višegodišnjim djelovanjem nastavlja, kroz različita predavanja, kontinuirano prenositi svim uzrastima unutar obrazovnog sustava, ali i šire…
Istovremeno, i dalje nastavlja razvijati svoj neovisni autorski rad istražujući i varirajući forme i žanrove unutar jednog od najznačajnijeg oblika vizualne naracije.
stripa.

Ani Galović rođena je 1. travnja 1985. u Zagrebu, a odrasla je u Ivanićkom Graberju pored Ivanić-Grada. Fakultetsko obrazovanje stekla je pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Obrazovala se i osposobljavala na stručnim edukacijama iz područja logoterapije i pedagogije, dječje psihologije te rada s osobama s intelektualnim oštećenjem. Piše prozu socijalne, duhovne i ratne tematike.
U nakladi izdavačke kuće Despot infinitus d.o.o Zagreb, 2019. godine objavljena je njezina prva knjiga, zbirka kratkih priča Dječak koji je volio prozore, o djeci oboljeloj od malignih bolesti. Finalistica je 7. natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor, kratkom pričom Ruka. Na Petom natječaju za kraće književno djelo o hrvatskom Domovinskom i obrambenom ratu Ogranka Matice hrvatske u Vukovaru nagrađena je prvim mjestom za prozni izričaj za priču Sedmorica. Autorske članke pisala je za razne internetske portale, među ostalima: Centar uspjeha, Vjera i djela, Laudato te magazin CroVienna za Hrvate u Austriji te Hrvatski tjednik. Kratkom pričom Štrikov za Sašu finalistica je 22. natječaja “Zlatko Tomičić” Književnog kruga Karlovac.
Uređuje internet-stranicu Žute čizme na kojoj objavljuje tekstove vezane uz bitku za Vukovar 1991. godine. Između ostalog, autorica je najcitiranijih rečenica o vukovarskim žutim čizmama koje čine stalni postav ratne izložbe u sklopu Memorijalnog centra Domovinskog rata u vukovarskoj vojarni:
I danas, hodajući šetnicom uz Dunav, ako sklopite oči i čujete vjetar, čuju se koraci žute čizme. Zvuk koraka slobodne vukovarske mladosti.

Mirko Guljaš – Imrin, rođen je 27. siječnja 1956. godine u Razbojištu, općina Podgorač. Po zanimanju diplomirani pravnik. Dragovoljac i pričuvni časnik iz Domovinskog rata. Do umirovljenja službenik u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske. Piše kratke dječje priče i poeziju za djecu. Roman Legionarova priča mu je prva objavljena knjiga.

Frano Gootvac rođen je 1928. godine u Splitu, gdje je završio osnovnu školu i, u srpnju 1946. godine, klasičnu gimnaziju. Nakon toga odlazi na studij u Zagreb, gdje je 1953. diplomirao na Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta.
Projektirao je mnoge objekte, od ladanjskih kućica, crkava i samostana, do hotelskih paviljona, robnih kuća i ogromne stambene zgrade (tzv. Kineski zid) u Aljinovićevoj ulici u Splitu – koja ga je uvrstila u sve antologije hrvatske arhitekture.
Posljednjih desetak godina bavio se kritičko-esejističkim pisanjem o arhitekturi, o čemu je objavljivao u Slobodnoj Dalmaciji, listu u kojem se u međuvremenu zaposlio.
Autor je osam kompletnih stripova. Bio je strastveni stripofil i kolekcionar, a s obzirom da je znao nekoliko stranih jezika, njegova biblioteka je sadržavala i brojna inozemna strip-izdanja i revije.
Prvu i jedinu samostalnu izložbu Frano Gotovac je imao 1985. u caffe galeriji Art, u Splitu. Što se pak tiče kolektivnih izložbi, tijekom proteklih četvrt stoljeća izlagao ej na više njih, među ostalima na velikoj retrospektivnoj izložbi Strip u Hrvatskoj 1867 – 1985, (Muzejski prostor, Zagreb). Njegovi stripovi su bili izloženi na Međunarodnoj izložbi crteža – strip crtež (1999. – Moderna galerija, Rijeka) a 2007. bio je jedan od najzastupljenijih autora na izložbi Stoljeće splitskog stripa.
Stripove je objavljivao u dnevnim listovima i magazinima kao što su: Slobodna Dalmacija, Glas Slavonije, Novi list, Večer, Horizontov zabavnik.
Frano Gotovac umro je 21. siječnja 1990. u rodnom gradu, obnašajući dužnost predsjednika Društva arhitekata Splita, a čijoj je obnovi i radu sam značajno doprinio.

H

I

J

K

Adolf Bratoljub Klaić, rođen je 27. srpnja 1909. godine u Bizovcu. Umro 1983. godine u Zagrebu.

Klasičnu gimnaziju završio u Zagrebu. Bizovačko narječje bila je tema njegove doktorske disertacije koju je obranio nakon stručnog usavršavanja u Pragu, Krakovu, Varšavi i Poznanu. Klaićeva prevoditeljska djelatnost započela je sasvim slučajno, kada je poznatom kazališnom redatelju Branku Gaveli trebao moderniji prijevod starogrčkih klasika, jer je arhaični stil starijih prijevoda djelovao pomalo nezgrapno. Gavela se tada obratio Klaiću koji je kao dugogodišnji kazališni lektor prisustvovao probama njegovih predstava. Zahvaljujući tom poticaju, Klaić prevodi cijeli niz velikih djela antičkih pisaca. Klaićevo kapitalno leksikografsko djelo svakako je Rječnih stranih riječi, koji je od 1951. godine izašao u više izdanja i još ni danas mu nema premca u toj vrsti literature. Rječnik je napisan, kako je sam Klaić rekao pod geslom: „Zabacimo svaku stranu riječ za koju imamo svoj izraz, ali ne budimo sebični ako nam neka strana riječ naš jezik obogaćuje ili bolje pogađa smisao onog što želimo reći.“Bratoljub Klaić je u kroatistici i općenito u hrvatskoj kulturi ostavio duboko pisani trag kao vrstan leksikograf i jezični normativist.

Bizovačko narječje je njegovo temeljno djelo i zato zaslužuje da konačno nakon 65 godina od svog nastanka bude konačno objavljeno.

Adolf Klaić stariji (1875. – 1954.) Adolf Klotz rođen je u Osijeku 1875. godine, a djetinjstvo je proveo u Bizovcu gdje je završio pučku školu. Po zanimanju je bio stolar, poput oca Kristijana, te se zbog posla s obitelji preselio u Zagreb 1913. godine. Ondje je radio kao prokurist u Tvornici pokućstva Bothe i Ehrmann, bio je vlasnik nekoliko skladišta te je, kao orguljaš, volontirao u crkvi Svete Marije na zagrebačkom Dolcu. 1919. godine promijenio je prezime Klotz u Klaić. Bio je sudionik prvog svjetskog rata te je za vrijeme dopusta često navraćao u Bizovac svojim roditeljima. Prema Bizovcu i tradicionalnim običajima gajio je osobitu privrženost koju je pretočio u živopisnu ljubavnu priču „Uspomene na moje selo“, koja je ujedno jedino njegovo napisano djelo. Umro je u zagrebu 1954. godine.

Igor Kordej (Zagreb, 23. lipnja 1957.) hrvatski je strip crtač, scenarist, ilustrator, grafički dizajner i scenograf. Pohađao je zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti, grafički odsjek (1972. – 1977.) i Akademiju likovnih umjetnosti, grafički odsjek (1977. – 1979.). Od svoje osamnaeste godine profesionalno se bavi grafičkim dizajnom, a od devetnaeste godine stripom, postavši članom grupe crtača stripa Novi kvadrat (1976. – 1979.), u okviru koje objavljuje stripove u mnogim omladinskim časopisima toga doba (Polet, Vidici, Studentski list, Pitanja).
Početkom osamdesetih Kordej ponovo surađuje s Mirkom Ilićem u studiju SLS i radi omote za albume pop i rock grupa. Nakon prekida suradnje nastavlja sa samostalnom karijerom u časopisima (Start, Studio, Fokus, Arena) na polju ilustracije i grafičkog oblikovanja, kreirajući naslovnice, filmske i kazališne plakate, logotipe i omote za albume pop-glazbe.
Od 1986. godine nadalje prisutan je na europskom tržištu stripa u Francuskoj, Njemačkoj i Španjolskoj, a od 1989. i na američkom tržištu (Heavy Metal Magazine). Iz tog vremena najznačajniji je album Les cinq saisons – Automne, koji je 1990. objavio francuski izdavač Dargaud. Taj album je u Francuskoj uredbom Ministarstva kulture uvršten u sve javne knjižnice kao djelo od iznimnog kulturološkog značaja, a 2011. uvršten je i u knjigu Paula Gravetta 1001 Comics You Must Read Before You Die.
1988. godine seli se iz Zagreba u istarski gradić Grožnjan i tamo, s prekidima, provodi gotovo desetljeće. Prvih nekoliko godina kao crtač i supervizor predvodi grupu od preko 20 crtača i scenarista s prostora bivše Jugoslavije (među kojima su Macan, Biuković i Sudžuka, ali i veterani Radovan Devlić i Dragan Filipović Fipa) u radu na stripovima i dizajnu za njemačko tržište.
U ljeto 1991. na poziv kompanije Semic International odlazi u Dansku i tamo živi gotovo godinu dana radeći na produkciji strip-serijala Tarzan za američko tržište (izdavač Malibu Comics).
Godine 1997. Kordej se seli u Kanadu na poziv tvrtke Digital Chameleon, u kojoj se zaposlio kao kreativni direktor. Nakon osam mjeseci napušta tvrtku te ponovo postaje slobodni umjetnik.
Njegov rad za američkog izdavača Marvel dijeli se u dvije faze. Prva faza traje od 1994. do 1996. godine; u tom razdoblju Kordej crta slikarskom tehnikom gvaša serijal Tales of the Marvels. U isto vrijeme paralelno radi stripove i za izdavačku kuću Dark Horse. Druga faza počinje 2001. godine, kada Kordej počinje raditi na serijalima Cable i New X-Men. Već sljedeće godine (2002.) potpisuje ekskluzivni ugovor s Marvelom. Ta suradnja završava u travnju 2004. godine, kad dobija otlkaz.
Ali, već dva mjeseca kasnije potpisuje prve ugovore za Editions Delcourt i nastavlja plodnu suradnju s tim francuskim izdavačem do danas. Ritmom od 5 – 6 albuma godišnje objavio je oko osamdeset albuma na frankofonskom tržištu, od kojih je samo serijal Tajna povijest prodan u preko 1,000.000 primjeraka. Ovdje još treba dodati i serijale: Imperija, Taras Buljba, Keltos, Srce bitaka, 30 denara, Dan D, Mi mrtvi i Colt & Pepper.
Svih godina, paralelno uz rad na stripu, Kordej se nastavlja baviti ilustracijom i grafičkim dizajnom. Domaćoj je publici poznat Kordejev rad za zagrebački Algoritam – u periodu od 1993. do 2013. godine izrađuje preko 150 naslovnica za Algoritmove knjige. Bavi se također i grafičkim dizajnom, a povremeno se kao ilustrator pojavljuje i na američkom tržištu.
Godine 2006. godine Kordej se vraća u domovinu gdje nastavlja raditi za Editions Delcourt. U zadnje vrijeme za ovog francuskog nakladnika radi na serijalu Maršal Bass koji svakim novim albumom postiže sve veću popularnost.

L

LJ

M

Andrija Maurović Rođen je 1901. godine u mjestu Muo kod Kotora, Maurović djetinjstvo provodi u Dubrovniku, gdje pohađa osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Po dolasku u Zagreb 1922. godine upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti. Izdržava se pretežno vlastitim radom. Ilustrira i oprema knjige, brošure dnevne i tjedne novine, izrađuje plakate, oglase i slično.
Maurovićev rad na stripu počinje u svibnju 1935. godine kada u nastavcima objavljuje svoj prvi strip Vjerenica mača za koji je scenarij pisao Krešimir Kovačić. Dotad se već iskazao kao plodan i izgrađen autor, čije su slikarske i crtačke tehnike bile prilagođene tadašnjim mogućnostima tiska, a njegove grafički privlačne kompozicije odlikuju se virtuoznim crtežima, vješto sročenim scenarijem i filmskom dramaturgijom. U dnevniku Novosti Maurović je objavio niz stripova različitih žanrova, od vizionarske znanstvene fantastike (Podzemna carica, Ljubavnica sa Marsa) do izvanrednih vesterna antologijske vrijednosti toga žanra: Trojica u mraku i Sedma žrtva. U svojoj bogatoj umjetničkoj karijeri Mauroviću se često vraćao tematici Divljeg zapada koja mu se posebno svidjela. U najznačajnijim njegovim vesternima (Gospodar zlatnih bregova, Sablast zelenih močvara i Posljednja pustolovina Starog Mačka) središnji likovi su tajanstveni pravednik Crni Jahač, pjesnik lutalica Polagana Smrt i simpatični tvrdoglavi starkelja Stari Mačak alias Old Mickey, koji je specifičnim načinom komuniciranja i korištenjem crnog humora vezao za sebe nekoliko generacija čitalaca. Njegovi vesterni imaju vlastitu patetičnost, oni se odlikuju i dinamičnim i nepredvidivim zapletima, šarolikom galerijom likova i bogatstvom događaja. U Novostima je još objavio i stripove: Junaci s granice, Zlato, Velika glad u plemenu Gula-Gula. Posebno su zanimljivi stripovi pomorske tematike iz toga perioda koje je radio po Fuisovom scenariju: Kugina jahta, Brod bez kompasa i nastavak Mrtvačka trojka koji je nažalost, zbog početka rata, ostao nezavršen.
U nekoliko preostalih godina do početka rata Maurović je neumorno crtao stripove različitih žanrova i za tjednik OKO, gdje objavljuje ukupno 12 naslova: Plijen demona džungle, Razbojnikova vjerenica, Krvolok od Tanipura, Testament porodice Armstrong, Marta i medvjed, Pirati ledenog mora, Ognjem i mačem, Zlatarovo zlato, Tajna dvorca Kidfield, Kurir, Lutalica Chagos i Gunka Das.
U reviji Mickey strip koji je pokrenuo zajedno sa Fuisom, Maurović objavljuje stripove Ubojica s dječjim licem i Tirani Gran Čaka, a u listu Mickey strip Oko vestern S posljednjim metkom koji je ostao nedovršen.
Od 1943. godine u Zabavniku, listu velikog formata koji su pokrenuli braća Neugebauer, Maurović objavljuje izvanredne stripove: Grob u prašumi, Ahuramazda na Nilu, Zlatni otok te dva stripa iz nacionalne povijesti Knez Radoslav koji kasnije dobiva ime Seoba Hrvata i Tomislav koji se mogu svrstati, po likovnoj snazi, imaginaciji i briljantnoj vizualnoj naraciji u red antologijskih ostvarenja hrvatskog stripa.
Poslije rata, krajem 1945. godine, u listu Novi svijet, javlja se sa strip adaptacijom Travenova romana Mrtvački brod ali strip, na žalost čitatelja, ostaje nezavršen. Te iste godine crta i stripove od jedne table Mimo i njegova četa i Duh u logoru. Početkom 1946. pod utjecajem socrealističke indoktriniranosti, strip je zabranjen i nestaje iz dnevnog i zabavnog tiska.
Pedesetih godina strip se ponovno javlja, najprije na stranicama omladinskog tiska, a ubrzo zatim pokreću se i specijalizirane strip edicije. Godine 1951. i 1952. Maurović je bio plodan kao u svojim najboljim, predratnim danima. U listu Horizont objavljuje strip adaptaciju romana Jacka Londona Meksikanac, a zatim slijede Opsada Zadra, Tri dječaka, Cvijet u kamenu, Baš-Čelik i slijedi povratak svom omiljenom žanru vesternu. Tako nastaje niz ostvarenja: Jahač usamljene zvijezde, Jahači rumene kadulje, Otmica, Pravda u Wagon Gapu. Kasnije za Horizontov zabavnik Maurović crta Brodolomce na otoku Mega, novu verziju Trojice u mraku, Neznanac i Crvene orače, strip koji je nažalost ostao nedovršen, slično kao i Plantaža Beranda, koja je izlazila u Vjesnikovu zabavnom tjedniku.
Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina njegova karijera ponovo doživljava uzlet i povratak stripu u velikom stilu. Za dnevnik Večernji list crta Gričku vješticu, svoj do tada najduži strip, adaptaciju po romanu Marije Jurić Zagorke, a po scenariju Norberta Neugebauera. U tom razdoblju također realizira i kratki serijal pomorske tematike Barba Niko i Ivo po scenariju Rudija Aljinovića. Za Plavi vjesnik Maurović je početkom šezdesetih godina realizirao pet izvanrednih stripova u boji rađenih slikarskom tehnikom: Biser zla, Djevojka sa Sijere, Uglomi gospodar pećina, Kišova zagonetka i Čuvaj se senjske ruke.
Ovdje svakako treba spomenuti i stripove koje je radio u crno-bijeloj tehnici za Plavi vjesnik i još neke druge listove i magazine: Rankov odred, Posljednja petorica, Vrijeme odvažnih, Sinovi slobode, Ukleti brod… Tu su i stripovi od jedne table pod naslovom Istinite priče o malim borcima, dječji strip Hrabri Nik te Povratka Starog Mačka i nastavak Stari Mačak neki su od stripova kojima Andrija Maurović završava karijeru crtača stripova.
Posljednjih godina svog života Maurović se bavio slikarstvom radeći kompozicije velikih formata sa mitološko-erotskim motivima i slike posvećene moru i mornarima. U isto vrijeme zabavljao se crtajući u olovci kratke i duhovite erotske stripove koji su nakon njegove smrti posthumno objavljeni u zbirci Kandaul – erotska ostavština.

Josip Matijević rođen je u Svetom Đurađu 1949., a preminuo je u Valpovu 2018. godine. Diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Osijeku te na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Ispunjen mišlju da je za budućeg čovjeka od neprocjenjive važnosti vrijeme provedeno u školi, sav se posvećuje poslu uvjeren kako svi zaslužuju samo najbolji odgoj i obrazovanje. Ponikao je u Slavoniji i nit očuvanja kulturne baštine slavonskog čovjeka provlači se kroz njegove radove: Povijest školstva sela Ladimirevci 1852.-2002., Povijest vatrogastva sela Ladimirevci, Putevima sudbine, Slavonske tikvice, zbirka poezije Latice, a također je i jedan od autora knjige. Povjesnica škole Bratoljuba Klaića, Bizovac.

U knjizi Putevima sudbine, i Sve ću ti oprostiti, smještajući svoje likove u vremenski period između dva rata, daje nam sliku svog zavičaja proživljavajući kroz sudbine svojih likova sudbine mnogih Slavonaca. Pri tom je pun neke posebne zavičajne emocije – ljubavi spram običnog slavonskog čovjeka. Njegove pripovijetke odišu jednostavnošću, impresivnošću okružja, lirskom formom svojstvenom ljudima slavonskog kraja.

Netom prije smrti, iz tiska mu je izašla i nova knjiga, zbirka pripovijedaka Samo vi idite kući.

N

NJ

O

P

R

Adam Rajzl, književnik i novinar, rođen je 11. svibnja 1948. godine u Dragotinu. Piše priče, romane i pjesme za djecu i odrasle. Objavio je do sada zbirku pjesama Odavde do obale (1974.), zbirke priča za djecu Topot bijesnih konja (1983.), Kad su trešnje dozrijevale (1996.), Izgubljeno zlato (2001.), Ljubav pod kišobranom (pjesme i priče za djecu, 2007.), romane Zvonik Eve Šimunove (2008.), Sjene na mjesečini (2011.), zbirku priča za djecu Vatrenjaci (2014.), roman Mornareva žena (2016.), zbirku pjesama za djecu Kad bi ljubav u kutiju mogla stati (2018.), roman Martin Tišljer (2018.), zbirku pripovijedaka Diljske priče (2020.) i roman Debela šuma (2021.)
Objavljivao je priče i pjesme u Modroj lasti, Radosti, SMIB-u, Maslačku, Hrvatskom radiju, Književnoj reviji, Reviji Đakovačkih vezova, Đakovačkom glasniku, Đakovačkom listu, Đakovačkim novinama i dr. Uvršten je u antologiju slavonskih pisaca Slava Panonije Vladimira Rema i Đakovačku čitanku. Za knjigu Ljubav pod kišobranom dobio je Povelju uspješnosti na Danima Josipa i Ivana Kozarca 2007. u Vinkovcima, a istu nagradu dobio je i za roman Zvonik Eve Šimunove 2009. godine. Dobitnik je i nagrade Grada Đakova za književni rad. Svojedobno je bio glavni i odgovorni urednik Radio Đakova, Đakovačkog lista i Televizije Đakovo. Obnašao je i funkciju predsjednika Kulturnog vijeća grada Đakova. Prije odlaska u mirovinu radio je u osnovnoj školi „Matija Gubec“ u Piškorevcima. Živi u Đakovu. Član je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade te Udruge FRIKK (film, radio, kazalište i književnost).

S

Veronika Santo, počela je pisati fantastiku i znanstvenu fantastiku osamdesetih godina. Prva priča joj je objavljena u časopisu “Sirius”. Dobitnik je nagrade “Sfera” za priču “Evici s ljubavlju”. Priča “Vrt pramčanih figura” pobijedila je na natječaju za kratku priču magazina “Znak Sagite”. Priča “Tri Laure” dobila je nagradu “Artefakt” udruge 3. zmaj iz Rijeke.
Devedesetih godina ne piše, ali se njene priče nastavljaju objavljivati u raznim časopisima i antologijama.
Priča „Tragovi“ uvrštena je u antologiju hrvatske znanstvenofantastične novele „Ad Astra“.
Ponovno se počinje baviti pisanjem 2005. godine objavljujući najviše u književnom časopisu za znanstvenu fantastiku “Ubik”. Priča “Duboke vode” jedan je od pobjednika višejezičnog književnog natječaja “La Biblioteca di Babele” organiziranog pod pokroviteljstvom Torinskog Universiteta.
2008, izdavač „Sfera“ objavljuje joj prvu samostalnu zbirku pripovjedaka „Vrt pramčanih figura“.
Iste godine počinje i suradnja sa talijanskim izdavačem “Della Vigna” koji joj objavljuje priču “Badnjak 1994” u zbirci “Fantasmi di Natale e per tutto l’inverno”, te priču “Mletački sat” u zbirci matematičke znanstvene fantastike “L`orizzonte di Riemann”. Isti izdavač joj objavljuje i zbirku pripovijedaka “Il giardino delle polene”, te antologiju na engleskom jeziku “The Venetian Clock”.
2014, Ogranak Matica hrvatske u Bizovcu“ objavljuje joj zbirku fantastičnih i znanstveno fantastičnih pripovijedaka “Bijeli vlak na nebu moga grada”, romane “Granice na vjetru”(2018.) i „Jedne noći u šumi koraci na stazi (2020).“

Š

T

Stjepan Tomaš rođen je 1947. u Novoj Bukovici. Osnovnu školu je završio u Đurđenovcu a gimnaziju u Našicama. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je jugoslavenske jezike i književnosti te komparativnu književnost. Poslije studija zaposlio se kao srednjoškolski profesor hrvatskog jezika u Belom Manastiru, ali se ubrzo preselio u Osijek gdje i danas živi. Cijeli radni vijek proveo je u prosvjetnoj i kulturnoj djelatnosti.

Napisao je dvadesetak knjiga. Za odrasle je objavio osam zbirki priča: Sveti bunar, Tko kuca otvorit će mu se, Smrtna ura, Život u provinciji, Anđeli na vrhu igle, Odnekud dolaze sanjari, Židovski spomenik, Razgovori s obraćenikom i druge priče te Oporuka i druge priče.

Za odrasle je objavio i šest romana: Građani u prvom koljenu, Taninska četvrt, Zlatousti, Srpski bog Mars, Emigranti i Guslač od marcipana.

Objavio je i knjigu naslovljenu Drame, od kojih su dvije javno izvedene: Smrtna ura u Zagrebu i Zlatousti ili tužni dom hrvatski, u Osijeku.

Za djecu je objavio sedam romana: Moljac i noćni čuvar, Dobar dan, tata, Halo, ovdje komandosi, Moj tata spava s anđelima/Mali ratni dnevnik, Pas koji je čitao s usana i Gudački kvartet iz Bostona.

Proze su mu prevedene na njemački, talijanski, slovenski, mađarski, slovački i makedonski jezik.

U

V

Zorislav Vidaković rođen je u Brođancima 1949. godine, gdje je završio osnovnu školu. Srednju elektrotehničku školu završio u Osijeku kao i peti stupanj telekomunikacija. Živi u Osijeku.

Piše od rane mladosti. Pjesme su mu objavljene u 58 zajedničkih zbirki i zbornika. Objavio je samostalne zbirke: Moj Osijek tone u noć, knjiga za djecu Mačak Prkonjica, Tražeći istinu, Šokački divani s CD-om ( cijela knjiga na dijalektu), Mačak Prkonjica 2 i DVD Pjesme su moje sjeme crne grude.

Poeziju objavljuje i na blogu: http//zorislav-pjesnik.blog.hr te Pjesme za djecu i na ostalim blogovima. Na njegovom Facebook profilu napisana je i dječja dramatizirana stihovana zbirka Mačak Prkonjica 3, dvije šokačke priče: Baj’ Đuka iz fejsbuka, Đuka u Beču i Ja i moja sjena, poetska monodrama.

Za HAKUD Valpovo već tri godine piše šokačke monologe i igrokaze koje glumci naturšćici izvode na godišnjim kocertima između nastupa folkoraša.

Sudjelovao na 26. susretu neprofesionalnih hrvatskih pisaca u Bjelovaru i Koprivnici i Lira Naiva 2012, 2013 i 2014, 2015.2016.2017 Sudjelovao na međunarodnoj manifestaciji „ore na dlanu“, uvršten u Antologiju Facebook pjesnika. Član je, društva pjesnika Antun Ivanošić Osijek, i još nekoliko pjesničkih udruga. Od 2013.godine član je Hrvatskog društva književnjika za djecu i mlade (Klub prvih pisaca).

Slavko Vranjković rođen je 22. srpnja 1945. u Posuškom Gracu. Osnovnu školu pohađa u Vrbanji, gimnaziju završava u Zagrebu gdje upisuje studij na Teološkom fakultetu. Zaređen je za svećenika 8. listopada 1972. godine.
Surađuje u časopisima: „Marulić”, „Danica”, „Mi”, „Spektrum”, „Veritas”, „Mak”, „Glas Koncila”, „Đakovački vjesnik”, „Katolički tjednik”, „Crkva na kamenu”, „Večernji list”, „Vinkovačke novosti”.
Više godina vodio je na Hrvatskom radiju Valpovo emisiju „Obitelj – domovina srca”. Njegov literarni rad nagrađivan je više puta u zemlji i inozemstvu. Do sada su mu objavljene dvije zbirke pripovjedaka: „Golgotska svitanja”, „U potrazi za nebom”, te knjiga poezije „Ecce homo” koja je darovana papi Benediktu XVI. prigodom posjeta Hrvatskoj.
Iza sebe ima 38 samostalnih te mnoštvo skupnih izložbi.
Autor je likovnih mapa: „Žene pod križem”, Osijek 1995., „Bol u kamenu”, Vinkovci 2006., „Lice žene”, Vinkovci 2012., „Angelus”, 2013., „Nuštarska Krunica žalosna”, 2015.
Član je Hrvatskog društva katoličkih novinara, Likovne udruge Vinkovci, Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne.
Pseudonim mu je Sacerdos.

Srećko Vuković, rođen 26.09.1966. u Osijeku. Napisao i objavio prvu knjigu o povijesti Bizovca pod nazivom „Moj Bizovac“ (2003.). Prigodom obilježavanja 30 godina rada Bizovačkih toplica pripremio jubilarnu brošuru „Bizovačke toplice 1974. – 2004“. Pripremio i izdao zbirku starih zapisa o životu mještana Bizovca, pripovjedaka i humoreski „Priče iz Bizovca“ (2003.), autora Josipa Glavašića – Bate. Autor je knjige „Čuvari bizovačke baštine“ i inicijator izdanja monografije „Bizovačka narodna nošnja“ dr. Žarka Španičeka. Prikuplja pisanu, fotografsku i drugu dokumentarnu građu iz prošlosti Bizovca. Trenutno priprema tekstove i materijale za Povjesnicu bizovačkog nogometa.

Z

Karim Zaimović rođen je u Sarajevu 6. svibnja 1971. godine. Nakon završetka sarajevske Prve gimnazije 1989. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti ali već nakon nekoliko mjeseci prelazi na studij komparativne književnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Od najranije mladosti intenzivno se bavi crtanjem i neumorno čita, naročito lijepu književnost.
Već u tim godinama kod njega se razvija velika ljubav prema stripu zahvaljujući kojoj izrasta u svestranog poznavatelja domaćeg i svjetskog stripa tako da je napisao niz vrijednih članaka, kritika, osvrta i recenzija iz ove oblasti. Veoma rano se počinje baviti i novinarstvom (sa nepunih 14 godine počinje surađivati na Radio Sarajevu).
Piše o filmu, stripu, likovnoj umjetnosti i kulturi općenito u mnogim časopisima, nedjeljnim i dnevnim listovima (Naši dani, Lica, Vidici, Quorum, Kvadrat, Patak, Slobodna Dalmacija, Književna revija, Mladina, Start, Erasmus, Oslobođenje, Večernje novine, Avaz, Ven, Sineast, Fantom slobode, Dani…). Bio je stalni suradnik Nezavisnog radija Zid, a u prijeratnom periodu povremeno je surađivao na Trećem programu TV Sarajevo i programima Radio Sarajeva.
Sve vrijeme rata proveo je u Sarajevu. Nakon demobilizacije iz Armije BH, u magazinu Dani uređuje kulturnu rubriku. Sa Semezdinom Mehmedinovićem pokreće časopis za kulturu “Fantom slobode” u kojem obavlja dužnost zamjenika glavnog urednika. Piše pripovijetke i scenarije za stripove. U rukopisu su mu ostala dva nedovršena romana.
Iako mu je u trenutku smrti bilo tek dvadeset i četiri godine, pokazao je ipak da je u tom kratkom životnom razdoblju mogao postići nešto za što je mnogima trebalo nekoliko desetljeća. To dovoljno govori o njegovom talentu koji je, nažalost, prestao ratnim vihorom. Taj njegov talent se može dosta dobro i lijepo očitovati u njegovom jedinom djelu “Tajna džema od malina”.
Poginuo je 13. kolovoza 1995. godine od posljedica ranjavanja – kao civilna žrtva jednog od mnogobrojnih zločinačkih granatiranja Sarajeva.

Ž

Danijel Žeželj autor je stripova, slikar, animator i ilustrator. Stripove i ilustracije objavljivao je u Europi, Sjevernoj, Srednjoj i Južnoj Americi, Aziji i Africi. Objavljivao je u časopisima i s izdavačima Marvel Comics, DC Comics/Vertigo, Dark Horse, Image, Heavy Metal, The New York Times, Harper’s Magazine, San Francisco Guardian, Dargaud, Grifo Edizioni, Eris Edizioni, itd.
Autor je oko četrdeset strip-albuma i pet animiranih filmova. Od 1997. ostvario je niz multimedijskih projekata koji povezuju slikanje uživo, animaciju i glazbu uživo u jedinstvenu narativnu formu. Projekti su izvođeni u Europi i SAD-u. Jedan je od osnivača umjetničke radionice Petikat.