Ivan Erić
TORBA MOJIH SNOVA
lipanj, 2021.
124 str., meki uvez s klapnama
ISBN 978-953-7746-45-2
O knjizi
Čitajući prvi put odabrane i posložene stihove za ovu knjige otkrivam ili pokušavam otkriti;što je pjesnik htio reći? Ispričao nam je u svojim pjesmama: o ljubavi na sitno doziranoj, često uskraćenoj, burnoj i zamagljenoj u dimu gostionice, u pokidanim sjećanjima. Zanimljiv, potpuno nov poetski izraz, ne poštiva regule i pravila. Stih prepisan iz neba, namjerno neizbrušen, namjerno začinjen tradicionalnim i novim izrazom, slengom generacije. Piše svojoj generaciji!
Rima je prisutna toliko da potvrdi anarhizam zapisivanja. Nekad je rima potvrđivala prisutnost pravila uz brojenje slogova, od heksametara do tradicionalnog deseterca: četiri – šest, ili pet – pet. Sad potvrđuje antipravila.
Kako odmiče čitanje sve više dima krčme, sve više neodgovorenih pitanja, ali odgovori se naslućuju daljnjim iščitavanjem.
Onda odlasci, prazne kuće, utihnuli sokaci, hladan mramor i divlje cvijeće pored odavno dogorjelih svijeća. Tek u primisli kritika društvenih odnosa. Čestitke uredniku!
Kod drugog čitanja sve više se naziru prazni sokaci, a nisu izrijekom zapisani. Sve više socijalnog, sociološkog pristupa i uvijek pitanje zašto i do kada?
I ti sitno dozirani trenutci ljubavi govore govorom svakodnevnice o starim neoženjenim momcima, o selima bez dječjeg smjeha koji se tek ponekad čuje praznim sokacima, sve tišim noćima, sve više nezapisanih, a tako vidljivih pitanja i odgovora.
Sve prisutniji u primisli su prazni autobusni kolodvori, izgubljena sjećanja u nekim dalekim metropolama i onim malobrojnim koji su ostali sve veći isti onaj posao koji su radili djedovi, očevi, ali nema više konja vječitog pratioca i prijatelja, tek hladan metal koji govori šutnjom!
Iz torbe snova kod svakog novog iščitavanja sve češće ispadaju tako drage sitnice koje život znače, poslaguju se u prazne police, stara kuća, dvorište obraslo visokim travama i tek u primisli sretna obitelj za bogatom trpezom, pjesma i dječja galama.
Da to je Slavonija koja je zadnjih stoljeća primila i nahranila sve one potjerane nestašicom, gladi i ratovima.
(iz pogovora) Zorislav Vidaković