Ani Galović
MAMA, NE VIDIM NEBO DRUGO DOPUNJENO IZDANJE
Rujan, 2020.
194 str., meki uvez s klapnama
ISBN 978-953-7746-42-1

o knjizi

Od početka Domovinskog rata proteklo je gotovo punih trideset godina. Svjedoka događaja sve je manje, a veliki dio onih koji su još uvijek živi – ili su zaboravili neke događaje ili su se umorili od kazivanja i traženja pravde ili se nisu više u stanju nositi s užasima koje bude takva sjećanja, pa ih ne mogu ili ne žele ponovo prizivati. Ono što je Ani Galović učinila fascinantno je na nekoliko razina. Imala je snage uhvatiti se u koštac i s onom najbolnijom,  kojoj se prije nje nitko nije detaljno posvetio, posebno ne na način na koji je to ona učinila – temom djece poginule tijekom borbenih djelovanja u Vukovaru i u mjesecima koji su uslijedili nakon toga. U trideset godina nije utvrđen točan broj djece ubijene tijekom opsade i okupacije Vukovara. Njihovi podatci ne postoje sistematizirani, s generalijama i okolnostima pogibije, a kamoli nešto više od toga. Ambiciozno bi bilo tvrditi kako je Ani Galović to učinila u potpunosti, ali je napravila ono najbliže moguće toj tvrdnji. U knjizi Mama, ne vidim nebo ispričala je priče o trideset i četvero djece poginule tijekom borbenih djelovanja od posljedica granatiranja ili mučki ubijenih u ratnom zločinu koji je normalnom ljudskom umu teško i zamisliti, posebno kada se odvija nad djecom.

Kako bi došla do vjerodostojnih podataka, potpuno sama, uz podršku tek nekolicine prijatelja, bez ikakve logističke potpore, prikupila je podatke kojima bi se ponosili i oni iza kojih stoji cijeli operativni sustav. Često sam se puta tijekom ove dvije godine pitala gdje bismo danas bili i s kakvim podatcima bismo raspolagali da su oni koji su to mogli i trebali raditi imali ovakav entuzijazam i želju u potrazi za istinom.

Knjiga Ani Galović “Mama, ne vidim nebo” nagrađena je Zlatnom poveljom Matice hrvatske za 2020. godinu

Iz predgovora knjizi, Tanja Belobrajdić