Zimonić & Durman
NOKAK
rujan, 2023.
108 str. tvrdi, šivani uvez
ISBN 978-953-7746-59-9

O knjizi

Glas Olimpa i serija s junakom Nokakom crtani su u grotesknom stilu. Bilo je to krajem sedamdesetih, vrijeme eksperimentiranja, vrijeme kada sam svaki strip crtao nekim “drugim stilom”. Bilo mi je tada prilično teško napraviti čak 17 tabli istim rukopisom, tako da u Glasu Olimpa ima razlike između prvih i zadnjih tabli.

U Nokaku sam već bio iskusniji pa se stil crtanja stabilizirao, ali nakon njega više se nisam u stripovima upuštao u humoristične stilizacije. Naime, da nije bilo Durmanovog zaraznog optimizma taj serijal ne bi nikad ni zaživio. Počeo je gotovo slučajno, nastajao je postepeno, a da nije bilo moje upornosti možda bi neke epizode i tada ostale neobjavljene.

Rastislav Durman je živio u Novom Sadu, ponudio je scenarij Čudovište iz Čuda tamošnjoj izdavačkoj kući Forum, odnosno uredništvu Stripoteke. Bili su zainteresirani ali trebao je to netko nacrtati. Dva su crtača napravila probne table, ali navodno nisu prošli pa je Duki pozvao i mene da se okušam na tom internom natječaju. Poslao mi je cijeli scenarij s napomenom….otprilike –  “U Stripoteci obožavaju Asterixa, pokušaj crtati nekako u tom stilu”. Napravio sam četiri kaiša, ono pred kraj, kad dvoglava aždaja pada sa stijene a Nokak se budi iz nesvijesti. Poslao sam to Dukiju a on javio da se ovima u Forumu to svidjelo pa neka nacrtam cijeli strip…

Nokak je u početku zamišljen kao svojevrsna parodija Conana, stripa kojeg sam tada jako volio. Ne možeš napraviti dobru parodiju nečega što ne poznaješ ili mrziš. Kasnije je Noki zaživio nekim svojim životom, a Conana smo zaboravili. Durmanovi scenariji bili su bazirani na dijalozima, uglavnom desetak sličica po tabli. Naravno, mogao sam to mijenjati ali odlučio sam se za klasiku – tri slike u kaišu, četiri kaiša iste širine na tabli – jednostavno i čitko. Tu i tamo bih promijenio neki detalj da bude zanimljivije, uostalom, Duki bi finalnu verziju teksta definirao tek kad je sve bilo nacrtano.

Nokak moj najdraži strip. Valjda zato jer je klasičan u formi a prilično otkačen u sadržaju…a i ukusi su različiti.

No, nakon druge epizode prestali su objavljivati i Nokaka u Stripoteci. Tko zna zašto, možda zbog gole Balištar, možda su čekali da svi dijelovi Akademije za ale, aždaje i čudovišta budu nacrtani, možda zato što je crtano perom pa više  nije sličilo na Asterixa… a možda se samo radilo o uredničkom nemaru. U svakom slučaju, zaglavio je u nekoj ladici a ja sam izgubio motivaciju crtati serijal kojeg ne objavljuju pa sam se posvetio drugim projektima… Nokak je pao u drugi plan, a petu epizodu Akademije nikad nisam nacrtao.

Nekoliko godine kasnije došlo je do preokreta. Večernji list je počeo objavljivati stripove, prvo subotom (između ostalog izašla je i prva epizoda Akademije…) a onda i preko tjedna. Zasluga je to Jure Ilića koji je progurao da stripovi tamo izlaze svakodnevno. Tako je Nokak izlazio nekoliko mjeseci svakodnevno u nastavcima od jedne pasice, dok nije objavljeno sve što sam imao nacrtano.

U vrijeme nastanka prvih epizoda nije još bilo kvalitetnih fotokopija pa sam isporučivao originale – nekad poštom a nekad bih osobno otputovao do Novog Sada. Tako su neki originali zagubljeni. No onda su se pojavili strojevi koji su radili savršene crno-bijele kopije pa su originali svih dijelova Akademije sačuvani. Za objavljivanje u Večernjem listu i Patku tekstove sam upisivao u fotokopije, pa su neke od njih zagubljene ili ostale u tiskari… Strip sam malo skraćivao da bude zanimljiviji u dnevnom ritmu izlaženja. Napokon, u Patku su ta četiri dijela objavljena kao tri epizode a neke slike, pasice ili table su tada izostavljene. Za ovu knjigu napravljena je kompletna rekonstrukcija – dosta tekstova je bilo potrebno ponovno upisati, a nekoliko izostavljenih tabli objavljuje se ovdje po prvi put.

Nakon 40 godina ovi stripovi napokon izlaze sabrani u integralnom izdanju.

Krešimir Zimonić  (iz pogovora)