Željko Erić
KOD KLENA
prosinac, 2005.
124 str., meki uvez s klapnama
ISBN 9537-99022-1-5
O knjizi
U kontekstu današnje hrvatske prozne produkcije, zbirka „Kod klena“ je velika u svojoj skromnosti, hrabra u svojoj pitomosti i bogata u svojoj minijaturnosti. U većem bi zanosu mogli reći da su to vrline i usud prostora i ljudi o kojima Erić piše te da knjiga „Kod klena“ svojom rečenicom, kompozicijom i misaonim ambicijama (ali i granicama) zapravo reflektira kontroverzan duh ovog podneblja. To uopće nije pretjerano ako se složimo da Erićevu prozu odlikuje autentičnost.
Kao čitatelju vam uopće neće ne treba biti poznat podatak da su baš sve priče temeljene na istinitim događajima, zapletima, anegdotama i nesrećama kako biste uživali u prepoznavanju svijeta i vremena iz mladosti vaših roditelja i život(arenj)a vaših djedova i baka prije nego što su postali mudri ili rezignirani kao vaši pradjedovi i prabake. Čitanjem „Kod klena“ vraća vam se vaša privatna praprošlost koju ste fragmentarno pronalazili u podrumu ili na tavanu svojih obiteljskih kuća, u fotografskim albumima, sačuvanim službenim dokumentima svojih predaka i u nekim preživjelim ostacima njihovih osobnih uspomena, bilo u usmenom obliku, bilo materijalnom.
I nedvojbeno je da će vam ova knjiga postajati sve omiljenija u vašoj osobnoj lektiri, ne samo zato što starenjem i bliženjem životnom kraju želite jednako toliko proporcionalno duboko prodrijeti do svog korijena (nazovimo to i pokušajem kompenziranja manjka budućnosti) , nego i zato što čest ugođaj bajkovitosti u Erićevim jednostavno iznesenim pričama o svakodnevici i zgodama bizovačkih seljaka ima snage za vječno prenošenje s koljena na koljeno. Uostalom, te priče su tako i živjele, od usta do usta, a to što ih je Erić pohvatao i uvezao u knjigu ne oduzima im magućnost i funkcije koje su imale u donedavnoj usmenosti.
Kod klena je hrana našem sentimentu i nostalgiji, ali bez negativnih konotacija tih pojmova budući da kod klena ne pripada onim vulgarnim, jeftinim, političkim ili komercijalnim pokušajima oživljavanja tradicije.
Erić kratkim pripovjedačkim rezom pogađa u bit, kob, enigmu i u sve ostalo ishodišno i uzrokovno na ovim prostorima za čim literarno tragaju daleko ambiciozniji i karijerniji pisci.
Iz pogovora, Igor Gajin