Cijena: 60.00 kn

Radovan Domagoj Devlić
SINDROM VLASTI
prosinac, 2010.
220 str., meki uvez s klapnama
ISBN 978-953-7746-03-2

O knjizi

U kontekstu svojeg vremena pripovijesti Radovana Devlića bile su vrlo moderne i beskompromisne. Unatoč manjim nedosljednostima, univerzum je koncipiran vrlo konzistentno, a sukobljene strane nisu baš plošne. Antipodi ove dvije sile, kontrolor Lizu i otpadnik Kor, mogu u čitatelja pobuditi i simpatije i antipatije, čak i sućut.

Zapravo, upravo ova višedimenzionalnost – Ustrojstvo kao potencijalno benigni okvir za opstanak Čovječanstva, samo malo zahiren, odnosno otpadnici sa svojom primordijalnom pobunom koja progredira u vojnu osvajačku silu – tjeraju čitatelja na razmišljanja, sve do osnovnih postavki društva, odnosno mogućnosti kamo se društvo može razviti. A znanstvena fantastika je najbolja onda kad tjera na razmišljanje.

Koliko univerzum Devlićevih pripovijesti korespondira s njegovim magnum opusom, strip-serijalom “Machu Picchu”? Na izgled, vrlo tijesno. U “Machu Picchu” nalazimo jedan totalitarni sustav prema drugome: sljedbenike crnog, odnosno bijelog kruga, kao i otpadnike koji traže mir u vječnom ratu između dvije sukobljene strane kojemu nema kraja. Otpadnici lutaju međuprostorima između zaraćenih strana, tražeći konačno utočište, legendarni Machu Picchu, neke vrsti raja na zemlji, odnosno postapokaliptične Shangri La. K tome, unutarnje funkcioniranje (očito totalitarnih) glavnih zaraćenih strana u serijalu “Machu Picchu” i nije presudno. Zaraćene strane tek se ovlaš spominju kao “militaristi” i “antimilitaristi”, no evidentno je da među njima i nema bitnih razlika.

U pripovijestima se Ustrojstvu suprotstavlja manja ili više organizirana pobuna otpadnika, predvođena karizmatičnim Korom, koja sve više i više postaje svojevrsnom stihijom. Dakle, sukob je više jednostran, a mjesta za lutanje sve je manje. U nedovršenoj pripovijesti Podzemno sklonište vidimo progresiju otpadničke stihije, možda i nagovještaj kako će se otpadnici ustrojiti nalik svojem neprijatelju, što zapravo i ne bi bilo nelogično.

U pesimističnoj Devlićevoj viziji, takav ishod (uz možebitno povezivanje univerzuma pripovijesti i Machu Picchua) mogli bismo čak očekivati. Ukratko, “Machu Picchu” je priča o slobodi koja se traži u bijegu, u pripovijestima se sloboda nalazi u pobuni.

 ( iz pogovora) Boris Švel