Radovan Domagoj Devlić
PROPUH VREMENA
prosinac, 2007.
96 str., tvrdi, šivani uvez
ISBN 978-953-99022-3-8

O knjizi

Radovana Domagoja Devlića upoznao sam na jednom od vinkovačkih Salona stripa. Započeto prijateljstvo ubrzo smo okrunili zajedničkim projektom – albumom “Strossmayer”. Nakon te prve zajedničke suradnje povremeno smo se viđali i često razgovarali telefonom te razglabali o samo nama zanimljivim temama. Sjećam se kao da je bilo jučer, u jednom od naših podužih razgovora pala je ideja o objavljivanju zbirke kratkih Devlinih stripova. Kad sam ga upitao kakav bi naslov dao toj knjizi, s druge strane žice čuo sam kao iz puške: “Propuh vremena”. Upitao sam ga otkud mu takav naziv, a on mi je objasnio kako bi tu zbirku htio zaokružiti jednom novom kratkom pričom koja bi se baš tako zvala. Nažalost, nakon nekoliko mjeseci od našeg dogovora, zatekla me tragična vijest – Devla je preminuo, a strip toga imena nikada nije nacrtao

Priča kojoj je pripala čast otvoriti ovu zbirku je ANNO DOMINI. Za nju se može reći kako je prvo zrelo Devlićevo ostvarenje u kojem nagovještava buduće majstorstvo. Po Devlićevu osobnom priznanju tijekom jednog razgovora, ANNO DOMINI je nastao kao rezultat košmarnih snoviđenja dok je ležao u bolnici nakon saobraćajne nesreće. Slijedi kratki stiliziran rad na tri table TRIBUN I OSVETNICI, također iz  1978.,crtan za potrebe zagrebačkog časopisa Tribuna.

Posebno zanimljiva priča vezana je za strip TENOCHTITLAN. Nacrtavši ga, Devla je bio s njim nezadovoljan, poderao je table i bacio ih u koš. To je vidjela njegova supruga Nevenka, pokupila je i slijepila krhotine te se samo zahvaljujući njoj nesretni strip našao u ovoj knjizi. KAKO JE LIJEP OVAJ SVIJET… nastao je prema motivima pjesme Arsena Dedića. Objavljen je u Vidicima 1979. Na neki način ovaj strip je uvod u Devlićevu literarnu i stripovsku trajnu preokupaciju, a odnosi se na svijet budućnosti poslije kataklizme. U sličnom ozračju, ali s većom dozom stilizacije, nastao je i strip PRIČA JEDNOG STROJA koji je svoju premijeru doživio u Vjesnikovom Strip magazinu 1983.

Kad bih kojim slučajem morao birati između svih pripovjedaka ovdje objavljenih, odlučio bih se bez razmišljanja za KARUSEL. Nastao je 1983. pod radnim naslovom VJEŽBA I. Radovan je očito razmišljao o serijalu, a zašto ga nije nastavio zaista je teško reći.

Nijedan strip autor nije imun na utjecaje, pa tako ni Devlić. Prve dvije kratke epizode budućeg ambiciozno zamišljenog  serijala HERMAN GOTTESBERG nastale su pod izravnim utjecajem Huga Pratta. U njima Devlić oponaša način pripovijedanja, kadriranja i montažu table na način velikog majstora, ali čini i korak dalje. Ove dvije priče, “Regina Nera” i “Campus Turouo”, svojevrstan su uvod u budući istoimeni serijal, ali na neki način i skice  za adaptaciju Šenoina “Zlatarovog zlata” kojeg je Devla dugo vremena ambiciozno pripremao i nacrtao za Večernji list.

Činjenica da su se Hrvati vjekovima borili i ginuli pod tuđim zastavama potakla je Radovana kao zaljubljenika i vrsnog povjesničara da osmisli priču o nesretnim hrvatskim legionarima, ali sa samo njemu svojstvenim izletom u fantastiku. Priča POVRATAK FABIJANA LATINOVITZA je još jedan dokaz kako je granica između sna i jave, između stvarnosti i fantastike u njegovim djelima izuzetno labava.

Knjigu zatvara PRIČA O KACIGI, nastala 1992. i nadahnuta neposrednim ratnim iskustvom samog autora negdje na bojištu Zapadne Slavonije. Premijerno je objavljena u Plavom zabavniku, reviji koju je Devlić i uređivao. Ova priča ubrzo je doživjela mnoga izdanja i na neki je način posljednji dovršeni Devlin strip.

U vrijeme nastanka ovog albuma, u Zagreb se vratio dugogodišnji Devlin prijatelj Igor Kordej, rekao sam mu što pripremam i on je bio oduševljen jer je smatrao da su ove priče zaslužile da budu kompilirane u knjigu i tako otrgnute od zaborava. Onako usput, upitao me imam li ilustraciju za korice. Napravio sam kiselu facu, on se nasmijao i ponudio mi odmah jednu svoju ilustraciju. Riječ je bila o crtežu starom više od trideset godina – zamislite, ilustraciju za strip ANNO DOMINI.

Znam da bi Devla, da je kojim slučajem živ, gunđao i zanovijetao oko mog dodatnog odabira stripova. Vjerojatno bi oko toga vodili duge rasprave kakvima je bio sklon, ali bi se na kraju ipak dogovorili i raspoloženi nazdravili čašom malvazije. Isto tako sam uvjeren kako je Devla sad negdje gore iznad nas, gleda s uživanjem na ovu svoju knjigu i zadovoljno se ceri onim svojim dobro poznatim, širokim osmjehom.

(Iz pogovora) Vjekoslav Đaniš