Josip Matijević
SVE ĆU TI OPROSTITI
svibanj, 2014.
212 str., meki uvez s klapnama
ISBN 978-953-7746-17-9
Cijena: 80.00 kn

O knjizi

Zbirka pod nazivom Sve ću ti oprostiti sastoji se od tri duže novele čija se poveznica očituje već u naslovnoj sintagmi koja je značenjski prisutna u sve tri pripovijesti koje čine ovu knjigu. Priče su locirane u tri vremenska razdoblja u rasponu od pedesetak godina i govore o teškom životu u Slavoniji. Svaka od novela nosi naslov po glavnom liku koji kroz mukotrpno probijanje kroz život, zlostavljanja najbližih ili okoline, pokušava zaboraviti nepravdu koja mu je nanesena i oprostiti.

Sve tri novele tematski su određene oko pogrešnih ljubavnih izbora koji je kako saznajemo i najvećim krivcem tragedije Matijevićevih likova. Pa ipak, bez obzira što je riječ o ljubavnom zapletu, autor svoje likove vodi kroz radnju bez sladunjavosti i sentimentalizma svojstvenih trivijalnim ljubavnim romanima. U prvoj od spomenutih novela pod nazivom Mara, Matijević donosi književnu interpretaciju događaja koji su se stvarno dogodili negdje pedesetih godina u njegovom rodnom mjestu prateći ta zbivanja kroz vizuru djevojke Mare od njenog djetinjstva pa sve do duboke starosti. Središnja pripovijetka Liza također prati život žene koja iz rodne Slavonije s obitelji odlazi trbuhom za kruhom u daleku Kanadu. Nakon početnih nesnalaženja i teškog života u tuđini upoznaje budućeg muža, također Hrvata i s njim zajednički nastavlja život, pri tom nikada ne zaboravljajući svoju rodnu grudu. Završna i literarno najambicioznije napisana novela ove zbirke pod nazivom Mata govori o složenim međunacionalnim odnosima i raspadu braka uslijed ratnih događanja na istoku Slavonije.

Iako piše standardnim hrvatskim književnim jezikom, Matijević ne izbjegava bogatstvo lokalnog slavonskog dijalekta, uvijek gdje može i gdje to dozvoljava narativna struktura njegovih pripovijedaka u usta svojih likova stavi poneki lokalizam tipičan za dio Slavonije u kojem se radnja odvija. Na taj način čitatelja sugestivno uvodi u kolorit bogatog slavonskog dijalekta. Prema bogato ocrtanim karakterima svojih likova kreira i jezik kojim govore.

Matijevićev stil pisanja samo je naizgled lak i jednostavan, neopterećen suvišnim detaljima, međutim nikada ne dovodi u sumnju da je riječ o lakoj literaturi. Naprotiv, riječ je o autoru koji dojmljivo barata riječima i s velikom pažnjom pristupa svakoj rečenici, pomno ih kreirajući i glancajući te čitatelja nagrađujući istinskim užitkom čitanja.