Adam Rajzl
DILJSKE PRIČE
svibanj, 2019.
192 str., meki uvez s klapnama
ISBN 978-953-7746-40-7

O knjizi

U svojim pripovijetkama Adam Rajzl otvara nam danas pomalo zanemareni svijet istinskoga suživota s prirodom, gdje se priroda osjeća u cijelom čovječjem biću. U pripovijetki „Lugar Maksim“ protagonist kaže: Na sve sam pristajao, ali se šume nikako nisam mogao odreći. Nekako sam srastao s njom. Ona mi je bila sve. Maksim je znao kako je šuma disala, znao je jako dobro gdje će čuti pjesmu kosa, zov grlice ili lavež lisice. Prazninu Maksimova života na kraju simbolizira natruo panj koji je ostao od prelijepa hrasta kojega je Maksim tijekom života vjerno čuvao: Mogli su cijelu šumu podsjeći, ali njega nikad ne bih dao… Maksim i panj na kraju ostaju jednako truli, bespotrebni i prazni. Maksimov život, srastao sa životom šume, uvenut će kao da je i sam jedno od šumskih stabala.

Rajzlove pripovijetke imaju značaj kulturno-povijesnoga dokumenta jer otkrivaju čitatelju društvenu, duhovnu i materijalnu kulturu Slavonaca tako da čitatelj mnogo saznaje o životu slavonskoga sela, njegovim tradicijama, običajima, navikama, vjerovanjima, svjetonazorima, kolektivnom životu, a u sve to autor vješto upleće individualne sudbine koje djeluju nadasve uvjerljivo kao djelići velikoga  mozaika što ga je autor tako vješto konstruirao  pomoću zanimljivih sudbina pojedinaca u rasponu od djetinje dobi („Izgubljeno zlato“) do kasne starosti („Ogoljeli hrast“).

Iako prepune tragova legendi, vjerovanja, mitova, pripovijetke ipak doživljavamo vrlo realistično. Naime, sva ta folklorna duhovna ornamentika zapravo pridonosi autentičnosti i uvjerljivosti beletriziranoga Rajzlova svijeta koji zato ostavlja dojam etnološke dokumentarnosti.

Likovi, tako slikoviti i puni života, iako prikazani u svojoj svakodnevnici kao obični, nadrastaju banalnost jer autor u objekciju konkretne društvene sredine unosi fantastiku temeljenu na folkloru pa likovi svojim strasnim odnosom prema prirodi, prema ljubavi i prema nečemu nedohvatnom i fantastičnom što se inkorporira u njihove male živote oplemenjuju životnu stvarnost slojevima mašte koji se talože stoljećima. A taj stoljetni talog je upravo ono što nam literatura treba sačuvati kako nam sadašnji i budući život ne bi bio ogoljen i isprazan.

Ove izabrane pripovijetke Adama Rajzla čine antropološku i sociološku fresku slavonskog sela s njegovom prirodom i duhovnom nadgradnjom.

Iz pogovora, dr. sc. Dubravka Težak